Nasilje u porodici, nasilje u školi, nasilje na poslu, nasilje na ulicama. Svakodnevica koju živimo. I, uglavnom je ignorišemo. Tim je značajniji jedan umjetnički projekt, koliko god to ogavno zvučalo, koji postoji već 20 godina, a riječ je o predstavi “Maske”, Mostarskog teatra mladih, koji vodi Sead Đulić. Kroz predstavu je prošlo 20-ak generacija, a na popratnom programu BITEF-a, odigrana je čak 527. put. I svaki put je dukčiji, svaki put je druga publika koja je integralni dio predstave.
Bio je to idealan povod za razgovor sa Seadom, Sejom o tome šta je igranje ove predstave značilo za brojne generacije.
Odnos grada prema MTM-u je zapravo odnos i prema naslijeđu Jugoslavije, prema Partizanskom groblju, prema Veležu… Prognani iz javnog prostora i prinuđeni na vječnu borbu, ne samo za opstanak, već i na borbu da ponovo pridobiju sljedbenike i sljedbenice koji će sutra povesti u borbu protiv primitivizma, nacionalizma, šovinizma…