KUPEK 224, „Liceulice“ jubilej, Bane Trifunović

KUPEK
Jedna od najlepših priča sa ulice je priča o časopisu „Liceulice“. KUPEK i „Liceulice“ prožeti su na razne načine i to ne samo tako što smo pričali već o svemu u emisiji, već smo zajedno i slavili 100. KUPEK, odnosno 99. izdanje i kad god je to bilo potrebno bili smo tu da damo podršku jednoj sjajnoj ideji koja iskoro doživljava svoje 50. izdanje.
Jedna od najlepših priča sa ulice je priča o časopisu „Liceulice“. KUPEK i „Liceulice“ prožeti su na razne načine i to ne samo tako što smo pričali već o svemu u emisiji, već smo zajedno i slavili 100. KUPEK, odnosno 99. izdanje i kad god je to bilo potrebno bili smo tu da damo podršku jednoj sjajnoj ideji koja iskoro doživljava svoje 50. izdanje.

Dovoljan je to bio povod da 224. KUPEK posvetimo našim prijateljima i prijateljicama koji prodaju „Liceulice“, ali i onima koji su pokrenuli priču, poput Branislava Trifunovića, glumca, aktivistu i Dejana Kozića, iz Udruženju za pomoć osobama sa smetnjama u razvoju „Živimo zajedno“, jednog od prvih udruženja koje je prihvatilo „Liceulice“.

Kad pričamo o „Licuulice“ jedna od prvih asocijacija nam je aktivizam, a to je nešto što svakako odlikuje i Baneta Trifunovića pa smo iskoristili priliku da prodivanimo malo i o ulozi umetnosti u društvenom životu i buntu, kao prirodnom stanju.

Love Love Peace Peace Eurovision Podcast S01E03 – Španija 2019

Dopisi iz Diznilenda
U trećoj epizodi podcasta Love Love Peace Peace Nenad i Miljan preslušavaju i komentarišu finaliste ovogodišnjeg izbora za Evroviziju u Španiji.
U trećoj epizodi podcasta Love Love Peace Peace Nenad i Miljan preslušavaju i komentarišu finaliste ovogodišnjeg izbora za Evroviziju u Španiji.
Emisiju smo snimali pre no što je bio poznat datum finala u Španiji, a isto će biti održano 20. januara.

RETROVIZOR Aleksandar Dunavski

Retrovizor
„Zašto bi država koja ovoliko reketira i takoreći zlostavlja neosuđene građane, bila bolećiva prema onima koji su gazeći paragrafe Krivičnog zakonika zaslužili da i sami budu zgaženi.“
Ljubomir Živkov
„Zašto bi država koja ovoliko reketira i takoreći zlostavlja neosuđene građane, bila bolećiva prema onima koji su gazeći paragrafe Krivičnog zakonika zaslužili da i sami budu zgaženi.“ Ljubomir Živkov

Boško Kustudić (Razbeerbriga) – VOL.5

Sofra sredom
Boško Kustudić je profesor geografije koji se za vreme studija bavio pozivom turistički vodič (osoba koja sedi pored vozača u autobusu i uvek ima mikrofon u ruci ;)) a nakon povratka iz Amerike počeo je da radi kao merchandiser u jednoj od najvećih kompanija u Srbiji, gde danas radi kao Porftolio manager zadužen za 3 brenda i 3 tržišta.
Boško Kustudić je profesor geografije koji se za vreme studija bavio pozivom turistički vodič (osoba koja sedi pored vozača u autobusu i uvek ima mikrofon u ruci ;)) a nakon povratka iz Amerike počeo je da radi kao merchandiser u jednoj od najvećih kompanija u Srbiji, gde danas radi kao Porftolio manager zadužen za 3 brenda i 3 tržišta. Iz hobija se bavi ronjenjem i planinarenjem a njegov poslednji uspeh možete da vidite na njegovoj cover fotografiji na FB profilu 🙂 Sve posmatra kao jednu veliku avanturu, i uvek je u potrazi za novom.
Kao pasionirani ljubitelj kraft piva deo je vesele ekipe #razbeerbriga iz Novog Sada čiji je suvlasnik i CEO.

RazBeerbriga je prva Novosadska, nezavisna craft pivara osnovana 2015. godine sa ciljem da se domaćem tržištu ponude specijalna, nepasterizovana piva od prirodnih sastojaka.
Kao jedni od pionira kraft scene u Srbiji nastoje da sve što rade unutar pivare, ali i van nje, bude bazirano prvenstveno na dobrim ljudskim odnosima, poštovanju i širenju ljubavi ka craft pivarstvu. Zajednica u kojoj žive uvek im je na prvom mestu. Iz tog razloga, podržavaju lokalne proizvođače i nastoje da što veći broj sirovina i opreme kupuju upravo od naših komšija.
Kao društveno odgovorna pivara, nastoje da budu deo kulturnih i društvenih dešavanja, pomognu zajednici i daju svoj doprinos mladima oko sebe uključujući ih u sve svoje projekte.

Ana Babić (Škrabac) – VOL.4

Sofra sredom
Ana Babić je rođena u Kikindi 1987.godine.
Ana Babić je rođena u Kikindi 1987.godine. Trenutno živi i radi u Beogradu. Diplomirala je na Visokoj školi likovnih i primenjenih umetnosti, odsek dizajn enterijera. Nameštaj i enterijer su njena prva ljubav, a ilustracija je nešto što se uvek provlačilo a sada je došlo u prvi plan kroz njen brend Škrabac. Kroz svoj dizajn, uvek pokušava da svakodnevnim predmetima doda nešto što ih čini zabavnim za upotrebu.
Učestvovala je na brojnim izložbama u zemlji i inostranstvu (Creative Space Serbia, Ghost Project, 100% Future Serbia, Belgrade Design Week). Njeni radovi su objavljeni u nekoliko knjiga i časopisa (Design and Design, European Product Design, Architectural Crossovers – MONITOR, Office et culture). Škrabac je trenutno njen glavni posao. Škrabac proizvodi se prave od nule. Proces se sastoji od kupovine materijala od domaćih kompanija, izrade krojeva, šivenja, štampanja. Svaki proizvod je od početka do kraja dizajniran do detalja. Ono što je bitno da se spomene je saradnja sa velikim brojem malih firmi i preduzeća, jer je cilj da se uposli što više lokalnog biznisa. Sve je napravljeno u Srbiji sa mnogo ljubavi. Škrabac unosi dozu humora u svakodnevicu, jer se kroz duhovitu ilustraciju prenose svima bliske i čitljive poruke.

Mihail Dudaš – VOL.3

Sofra sredom
Mihail Dudaš dolazi iz Novog Sada i naš je reprezentativac u desetoboju.
Mihail Dudaš dolazi iz Novog Sada i naš je reprezentativac u desetoboju. Ima 29 godina, a do sad je osvojio par medalja od kojih svaka iza sebe ima posebnu priču. S obzirom na prirodu njegovog “posla“, Mihail je takođe proputovao pola sveta, upoznao sjajne ljude i proživeo sve što spada pod izrekom: “Gde ima padova, ima i uspona“.

Tijana Grumić – VOL.2

Sofra sredom
Tijana je rođena u Novom Sadu, odrasla u Staroj Pazovi, sad živi u Beogradu, a letnje raspuste kao mala provodila je u banatskom selu Vojvoda Stepa i u sremačkom selu Pavlovci, ispod Fruške gore.
Tijana je rođena u Novom Sadu, odrasla u Staroj Pazovi, sad živi u Beogradu, a letnje raspuste kao mala provodila je u banatskom selu Vojvoda Stepa i u sremačkom selu Pavlovci, ispod Fruške gore. Maštala je o tome da kada poraste bude paleontološkinja, ali je ipak postala dramska spisateljica (iako nije mnogo porasla).
Svoju prvu dramu napisala je potpuno slučajno i onda joj se svidelo, pa je nastavila da piše – o detinjstvu, o porodici, o odrastanju… Često putuje, mnogo voli da plače, pomalo je nespretna, ali onda iz svega toga crpi inspiraciju. Raduje se da vam priča o tome kako je shvatila da to što piše ipak nije slučajnost, kako je pozorište magično i zašto je plakala pred jednom slikom u Kraljevskom muzeju u Amsterdamu.